Oduvijek su mi pažnju zaokupirale emisije o fosilima i dinosaurima, a još kao mali uživao sam prelistavajući silne eniciklopedije o njima. Ni slutio nisam da će me život navesti na čika Mira. Kad sam ga već pomenuo, red bi bio reći nešto i o njemu.

Miro i ja smo se upoznali prije par godina, prilikom jednog, u nizu od mnogobrojnih organizovanih posmatranja nebeskih tijela u Trebinju. Miro je osnivač Trebinjskog Astronomskog udruženja, jedan od najpoznatijih i najboljih astronoma -amatera na našem području i svakako veliki zaljubljenik u prirodne nauke. Od malena je bio redovan dopisnik kako stranih, tako i domaćih astronomskih časopisa, a po izbijanju građanskog rata u Jugoslaviji , biva pozvan u Kanadu da se priključi jednom Kanadskom amaterskom astronomskom udruženju, kao jedan od tada istaknutijih astronoma-amatera. Ko zna šta bi se desilo , i gdje bi sada bio da je prihvatio ovu više nego nevjerovatnu ponudu i tamo ostao, ali, on se ipak odlučio da ostane u svom Trebinju i svoje znanje i strast prema nauci prenese na mlađe naraštaje. Generacije i generacije školaraca su , zahvaljujući njemu bar jednom u životu imali priliku  gledati kroz teleskop. Sve je to uz mnogo truda i požrtvovanosti pripremao, donosio, organizovao i odnosio sam i o svom trošku. Ostala je , za sad još uvijek neostvarena želja za građenjem prve Hercegovačke opservatorije. Da li će i kada ona doći na red, ostaje otvoreno pitanje, koje će, nadam se dobiti pozitivan odgovor jednog dana ..

Svakako, pored ovog mog , veoma skromnog uvoda, želim da napomenem da je i veliki ljubitelj praistorije i izvrstan paleontolog. Upravo ovde počinje naša priča ..

Tog 26. Aprila 2019. godine, u ranim popodnevnim časovima, razgledajući krševiti okoliš u potrazi za dobrom lokacijom za traganje, zajedno smo se uputili ka lokalitetu ,,Kamene Oči” iznad Trebinja, u nadi da ćemo pronaći sitne fosilne ostatke.

Kamene Oči se nalaze iznad Trebinjskog naselja Aleksina međa, na jugozapadnoj padini Kučinog brda (623 mnv). Naše malo putešestvije počelo je na Geljevom mostu, odakle smo se , prateći dobro markiranu stazu, peli uzbrdo starom kozjom stazom. Prije samog izlaska na cestu za Rapte i Strač (kome ću više pažnje posvetiti u nekom od narednih postova), staza, koja se kasnije širi na pokamenjeni put, vodi prema jugozapadu do stare gradine na vrhu Kučinog brda. Uz ostatke razvaljene, a nekada sudeći po gomili kamenja – veoma velike gradine, danas je elektrovodni stup. Od gradine smo se kretali južnom stranom brda, preko starog omeđinskog zida. Same Oči smatraju se prirodnim fenomenom. Nalaze se iznad zaravnjenog, uskog i stjenovitog platoa , koje zahtjeva naročito oprezno penjanje.

U odnosu na zaravnjenu podlogu, Oči su dubine oko 2 metra, visine oko 2,5 i širine oko 6 metara. Zapravo, mogu reći da je to plitka prirodna pećina sastavljena iz dva dijela.

Miro smatra da su stijene oblikovane u davnoj prošlosti (nastale procesom karstifikacije) ali je tu primjetno i sitno oblikovanje primitivnim putem od strane čovjeka. Oči su okrenute ka zapadu i moguće ih je uočiti sa magistralnog puta iz pravca sela Volujca.

Kako nam tragovi kazuju, područje Trebinja i sam vrh planine Leotar, nalazio se na dnu plitkog unutrašnjeg mora Tetis. Gotovo sav kamen ovde je krečnjak, nastao taloženjem sedimenata na dnu plitkog mora. Polaganim tektonskim uzdizanjem kroz desetine miliona godina , nastala je današnja geografska panorama Trebinja , zajedno sa ovim Kamenim Očima.

Slušajući ovo predavanje tokom kraće pauze koju smo napravili kako bi se od vrućine sklonili u hlad, nisam mogao izdržati , a da ga ne upitam i o dinosaurima i praistorijskom životu na ovim prostorima. Na moju veliku žalost, dobio sam, poprilično razočaravajući odgovor. Prema naučnim istraživanjima fosila, pretpostavlja se da su dinosaurusi bili veoma loši plivači , tako da neke veće vrste poput Tiranosaura, Raptora i sličnih nisu živjele na ovim područjima. Budući da je kopno bilo sastavljeno od mnogo manjih ostrva, ti reptili bi morali plivati kroz duboko more ,kako bi se sa jednog , prebacili na drugo ostrvo. Voda je sa sobom donosila opasnost od utapanja, virova, visokih talasa ali i morskih grabežljivaca koji su vrebali u dubinama. Moguće je pak, da su na ovim prostorima ipak živjele neke omanje vrste dinosaurusa. Prema geološkoj karti, ucrtan je simbol fosila ispod samog vrha brda, u predjelu Kamenih Očiju. Ranije su fosilna kamenja sa sitnim fragmentima (vjerovatno) malih krinoida , rudista i knidarija pronalažena u području oko seoskog groblja – u podnožju samog brda.

Litice i stijene oko samog brda su morski grebenski sedimenti sa početka donje krede, stadija turona (stari oko 90 miliona godina).

Koristeći predah , tokom koga je Miro neumorno tragao za fosilima davno izumrlih morskih bića, nisam mogao, a da ne odolim ljepoti ovih krajeva i pogledu koji se odavde pruža.

U povratku ka Trebinju zapazio sam jednu vrlo interesantnu stijenu. Na sebi je imala nekoliko rupa, koje su me veoma podsjećale na tragove neke životinje. Moja teorija je da je tu , nekada davno protrčao neki reptil, te u blatu ostavio otisak , koji se vremenom taložio i tako formirao ove tragove koje vidimo na fotografiji. Miro se sa ovim nije složio, ali nije ni negodovao ovu teoriju, budući da je nama dvojici bilo veoma teško procijeniti to bez adekvatne opreme. Na moju neopisivu radost, dobio sam odgovor na ranije postavljeno pitanje, pa sada i vjerujem da je ovuda nekada davno koračao neki manji broj reptila, koji su za sobom sigurno ostavili još poneki trag.

U Trebinje smo se vratili u ranim večernjim satima.

Ruta za šetnju je lagana, veoma dobro obilježena i meni lično , zbog svoje vegetacije – najljepša sredinom proljeća. Ako se odlučite okušati u ovom poduhvatu, svakako da pažnju trebate obratiti i na zmije , koje se u ovom periodu polako pojavljuju na površini.

Izuzetno lijepi pejzaži.

Detalj sa vrha brda, pokraj puta koji vodi do Očiju.

P.S.

Ukoliko vas zanima da li sam uspio pronaći bar jedan fosil…. Ne, nisam! Mirovo iskustvo i znanje su ipak spasili slučaj, pa se kući nisam vratio praznih ruku. (:

Sitni fragmenti školjki rudista.

Mogući ostaci nekih vrsta školjki. Period gornje krede.

Ostaci na kamenu na prvi pogled izgledaju kao komadići neočišćene zemlje.

Ostaci na ovom kamenu datiraju iz vremena prije od oko 85 do 100 miliona godina